OŠ Vladimir Nazor    
Slavonski Brod    

Peglanje ili glačanje je dio svakodnevnog života, kako danas tako i prije pedesetak godina. Današnja odjeća napravljena je od nešto  profinjenijeg materijala i za njeno glačanje potrebno je nekoliko minuta. U vrijeme kad je moja baka bila mlada, nije bilo baš tako. Sve snaše i cure imale su mnogo odjeće na sebi koja je bila napravljena od grubih, čvrstih tkanina pa je za njeno uređivanje bilo potrebno odvojiti dovoljno vremena. I pegle su tada bile drugačije. Vruća žega iz peći  stavljala se u unutrašnjost teške pegle, ona se  zagrijavala i moglo se peglati.

Nekih starih zanimanja više nema.Sjećaju ih se jedino naši djedovi i bake.Moj djed se sjeća da je u selu bilo kovača koji su konje potkivali.Remenara što su pravili orme za konje i štranjge za krave. Pinteri su pravili bačve za rakiju. Vodeničari mljeli pšenicu i kukuruz.Opančari su pravili opanke.Prolazili su kroz selo ambreloši što su kišobrane popravljali, a bilo je i krpolončara. Meni su najdraži liciteri jer oni su bombone pravili.

Katarina Zvirotić, 4. razred

Dok se naši prijatelji iz trećeg razreda zabavljaju proučavajući prošlost svojih obitelji mi proučavamo zanimanja. U razredu smo razgovarali o tome što bi tko želio biti kad odraste. Dječaci uglavnom žele biti nogometaši, a djevojčice učiteljice, manekenke, liječnice, frizerke…Kako bi što više saznali o zanimanjima kojima se ljudi bave odlučili smo razgovarati o njima sa svojim roditeljima, ali i sa djedovima i bakama. Pokušali smo sastaviti popis zanimanja kojima se bave ljudi iz našeg sela ,a od djedova i baka smo saznali nešto o zanimanjima koja su već zaboravljena. Djed naše Katarine Zvirotić rekao nam je da su nekada u selima bili : kovači, kolari, opančari, šnajderi, remenari, pinteri, šusteri,kazandžije, tesari, vodeničari, užari i mlinari. Od djeda Ivana saznali smo da u selu žive dvojica kovača : Jakob Ćosić i Mato Balošić i jedan opančar : Vinko Mikolčević. Nešto više o ovim starim zanimanjima napisat ćemo vam u sljedećem članku!

Nastavljamo seriju članaka o starim stvarima.

 Donio sam u školu stari fenjer. Jučer mi je baka ispričala kako je davno, dok još nije bilo struje u Bebrini,  fenjer po noći  osvjetljavao njenu sobu. U fenjer se stave petriol i kupi se  fitilja. Onda se petriolom namoči  fitilj, zapali se i gori. Fitilj se stavi u rupicu,  a peteriol se stavi u donji dio i kad se fitilj zapali fenjer svijetli .

Već smo vam pisali o našoj izložbi starih predmeta koja je svakim danom sve  bogatija. Danas nam je učiteljica u školu donijela najdražu starinu koju posjeduje, šalicu s likom austrougarskog cara iz 1914./16. godine. Tu je šalicu učiteljičina prabaka koja je rodom, nećete vjerovati, iz Donje Bebrine donijela u miraz  u Klakar i do danas je u odličnom stanju.

Zamislili smo kakve bi nam priče mogle ispričati stare stvari, kad bi samo mogle govoriti…