Klik-Klak
Basne
Cvrčak i mrav Ne sviđa mi se što je mrav potjerao cvrčka ispred svojih vrata. Trebao mu je pomoći kad je već cvrčak bio u nevolji. Mrav je zaboravio da mu je cvrčak cijelo ljeto sviranjem uljepšavao dane. Smislio sam drugačiji kraj ove basne. Predložio sam cvrčku da pokaže mravu sliku svoga prijatelja mravojeda. Siguran sam da bi onda mrav pomogao cvrčku. Cvrčak mi od tada stalno veselo skakuće oko računala. Ivan Stanić, 3.r
(#)
27.02.06 08.05
Klik-Klak
komentari (4) dodaj komentar
|
|
• ma gle ti mudrice! jako bih rado cvrčka u svom uredu. zar je loše uveseljavati nekoga? i to je posao, vrlo vrijedan-ako nađete takvog cvrčka, molim vas dajte mu moju adresu. vaša teta s fakulteta (27.02.06 09:49 )
• Joj! Više animacija, super! (27.02.06 20:20 I.S.)
• Kad bi cvrčak bio jedino što cvrkuće oko Ivanove glave?Puno pozdrava cijelom razredu i učiteljici Vesni! (27.02.06 20:28 Ivanova mama)
• ne mogu da sakrijem oduševljenje. ideja je super. ako itko ovo čita, od vlasti, preporuka je slušajte djecu, često imaju dobra i jednostavnija rešenja problema, nego što neki ''stručnjaci'' predlažu. nikako ne treba im uskratiti maštu i poticati njihovo razmišljanje, uz napomenu: NE SMEJATI IM SE ILI IH PAK OMALOVAŽAVATI ukoliko je ideja loša, jer tako nešto ne postoji, ako sam išta naučio na (07.09.06 00:55 dislocirani (student))
|
Od zrna do kruha
| |  |
DOMAĆI KRUH Put od zrna pšenice do ukusnog domaćeg kruha je dugačak i težak. Svake jeseni ratari priređuju zemlju da bi zasijali pšenicu. U zimi male zelene biljke prekrije snijeg i tako ih štiti od velike hladnoće. U proljeće pšenica raste i klasa, a ljeti zlatne klasove žanju kombajni, a u prošlosti su pšenicu kosili kosom i srpom .Sakupljena zrna melju se u mlinu u fino brašno. Da bi umijesila kruh, moja baka navečer, na gusto sito prosije brašno u dugoljastom koritu. Napravi udubinu u brašnu i u nju ulije u vodi rastopljeni kvas. Kvas je mali komad tijesta ostavljen od prošlog kruha i kvasac. U jutro baka sipa još vode i soli te dugo mijesi. Kada se umijesi ostavi da tijesto izlazi. Djed loži peć. Peć mora biti dobro naložena da kruh ne ostane prijesan. Kada se tijesto uzdigne baka stavlja komade tijesta u već pripremljene korpice s krpicom. Zatim stavlja ljepine u peć da vidi je li peć dobro zagrijana. Poslije toga istresa tijesto iz korpica na drvenu lopatu u peć. Nakon dva sata ispeče se fini, mirisni kruh. Kada kruh bude gotov baka ga umije vodom i pokriva platnom. Nestrpljivi smo dok se ne ohladi jer mama ne dopušta da jedemo vrući kruh. Kaže da bi nas poslije mogao boljeti želudac. Kao što vidimo nije baš lako doći do kruha. Zato se kruh ne bi smio bacati u smeće.
Napisala: Martina Bazo, 3.r.
(#)
24.02.06 12.31
Klik-Klak
komentari (1) dodaj komentar
|
|
• Nakon što sam pročitala ovaj lijepi tekst,sjetila sam se :bakinog divnog kruha namazanog sa masti,sočnog paradajza, hrskavih paprika ,zelenih krastavaca i sretnog djetinjstva .Puno lijepih želja autorici sastava . Zdenka. (28.02.06 14:09 )
|
Poklade
Kad se spremim, kad se spremim
U maramu žutu,
Ej, ne bojim se mačkara na putu !
Poklade, mačkare, šafingari i bušari su jedan zanimljivi običaj u mom selu.
U mačkare se ide u četvrtak, nedjelju, ponedjeljak i utorak, prije čiste sijede.
Mi djeca se veselimo pokladnom četvrtku zvanom Zadušnjaci. Taj dan se
oblačimo u lijepe i strašne maske, hodamo po selu, a domaćini nas daruju
slatkišima, voćem i novcem. Sve darove nakon obilaska sela međusobno
podijelimo. Tih se dana peku krofne i truljave gaće, a kuha se šunka i
hladnetine.
U mom selu svi vole poklade pa i mi pijevamo:
Poklade su milo janje moje,
Barem da su u godini troje!
Na slici je naš bivši učenik, a ne učenica....
Pripremila: Ivona Majić 4. r
(#)
24.02.06 10.03
Klik-Klak
komentari (0) dodaj komentar
|
|
Visibabe
KOME ZVONE VISIBABE Prošarice - košarice Pune bijelih zvona. Kome zvone ona ? Visibabe snene Bude čak i mene. Čuda se događaju Cvjetići se rađaju! Pitanje se novo budi Tko se ovom čudu čudi ? Odgovor se jedan nudi : Samo ljudi dobre ćudi ! Za prvašiće napisala i ilustrirala : učiteljica Prepisao : Ivan Atvanović, 1. r
(#)
23.02.06 12.29
Klik-Klak
komentari (2) dodaj komentar
|
|
• Pa tko je uopće dao ime visibabama? Zašto nisu visiđedovi? de ti to malo istraži,pa nam javi. (23.02.06 12:45 teta Anka i Dario)
• Pjesmica je prelijepa, a poruka istinita.Pjesmica i ilustracija puno govore o autoru!Srdačno, vaša čitateljica (28.02.06 13:57 )
|
Stara ljubav
| |  |
Kako su se zaljubili moji dida i baka
Dida i baka su se zaljubili još u djetinjstvu. Dida je bio mlađi od bake.
Uvijek je pričao da se zaljubio još u školi. U tim godinama nije bilo
ni struje ni telefona, pa se nisu nikako mogli čuti. Najviše su se
sretali u crkvi, na drumu, u kolu i kod krava. Na početku je ljubav
bila samo pogled i osmjeh. Kod krava su se često mjerili jer je
dida bio mlađi i manji od bake. Tako su im prolazile godine,
dida je narastao veći od bake, a ljubav je plamsala sve više i
više. Nisu se mogli nikako čuti, pa je dida šetao svaku večer
kroz selo ne bi li slučajno vidio baku. A moja je baka bila dosjetljiva,
kada vidi didu da hoda ispred kuće, ona brže u kuhinju i
zgrabi amper vode i baci ga u dvorište, i kao ide na bunar
po vodu i tako se je viđala sa didom. Kod mojih dide i
bake je bila ljubav bez granica. Četiri godine su hodali, a u petoj
su se oženili i kasnije dobili tri sina, a kasnije smo se mi rodili: Domagoj,
Mislav, Andrea, Antonela, Ivana, Valentina i ja.
Pripremio: Ivan Stanić sa bakom
(#)
22.02.06 10.14
Klik-Klak
komentari (1) dodaj komentar
|
|
• ooo!! Pa ti tvoji dida i baka su bili jako dosjetljivi kad su se tako viđali. Pogotovo tvoja baka koja se sjetila da ode po vodu na bunar iako je vode bilo u amperu. De ti pitaj baku za još koji savjet kako se treba sa curom naći. (23.02.06 12:44 Dario)
|
|
|
|
