OŠ Vladimir Nazor    
Slavonski Brod    

Pisanice

Negdje se po obojanim kuhanim jajima pisalo pomoću pera i pomoću voska. Pisala se uskrsna čestitka ili ime osobe kojoj se misli darivati. Zato se takvo ispisano jaje zvalo pisanica.

Mi smo u školi šarali ispuhana jaja pomoću plastelina, a kod kuće bojimo kuhana jaja različitim kupovnim bojama i lijepimo na njih preslikače.

Mama nam kupi i čokoladnih jaja i zečića pa mi djeca darujemo jedni druge sa šarenim jajima i slatkišima. Sviđa mi se taj običaj .

Šaranje jaja

U najpoznatije uskrsne običaje spada i šaranje kuhanih jaja. Moja baka kaže: « Ni se u no vrime kupovala farba za šaranje jaja, nego se šaralo s voskom i  ljuskom od crljenog luka. Još bi znali i kaki listić ili cvitić metit  ispod ljuske luka pa kad bi se skinila ljuska ostalo bi neofarbano mjesto ge je bio list il cvit !»

Običaj je da se djeca zabavljaju tuckanjem obojanim kuhanim jajima dok se jaje ne razbije.

Često su starija djeca uz pomoć šarenog drvenog jajeta pobjeđivala u takvom zabavama.

Baka Franjica Pitlović se bavila oslikavanjem i prodajom drvenih jaja preko 50 godina.

Uskrsni običaji

Šibarina je jedan korizmeni običaj u mojem selu. To je običaj koji se još uvijek može vidjeti svakog Velikog petka u našoj crkvi. Toga dana djeca nose u crkvu izrezbarene  šibe koje su im pripremili djedovi ili očevi. Najbolje se šarene  šibe od pasikovine , jer je njena kora tamne boje sa sitnim svijetlim točkama. Svaka šiba ima svoju posebnu šaru. Kada poslije obreda Križnog puta svećenik dade znak djeci da pristupe k oltaru , djeca počnu udarati šibama po stepenici ispred oltara. Udaraju sve dok ne polome šibe. Komadi šiba lete po cijeloj crkvi, čak do kora. Polomljene komade kupe sa poda svi u crkvi i nose svojim kućama, a poslije ih zabodu u vrt, u gredice s lukom, da luk ne napadaju crvi. Kažu da je taj običaj vezan za sjećanje na događaj kada su šibali Isusa.