OŠ Vladimir Nazor    
Slavonski Brod    

Zima u mojoj ulici

U mojoj ulici zima je uvijek posebna.Prolazi kroz nju više auta nego ljudi.Djeca se grudaju a stariji iz kuća promatraju tu bjelinu.Ponekad se ljute jer im snijeg pokvari planove.Svima koji se vraćaju s igre nosevi pocrvene,pa se po tome poznajemo.

Ali sada su svi tužni jer upravo toga o čemu pišem nema.Zima se ne javlja, ali mi ju čekamo,čekamo…

Možda smo joj trebali poslati pozivnicu?

                                   ODGOJ U NAŠOJ KUĆI

Odgoj u našoj kući uvijek teče istim redom.Napravim nešto što se mojoj seki baš i ne svidi,npr. ugasim joj Telletubiese.Ona uzme rolu kartona,pa me brzo i snažno odgoji.Zatim ja uzmem Harry Potter knjigu od 750 stranica i „BUM“ seka padne od siline odgoja,no brzo se oporavi i počne me odgajati zubima i noktima.

Tada u sobu u sobu ulazi mama .Vidi da je odgajanje u punom zamahu,pa se brže bolje i ona hvata svoje odgojne metode.Sva sreća pa od njene nema krvi do koljena.Ona donese sekine lutke i moj laptop.

Brzinom munje napuštamo borilište i odlazimo svaka u svoj kut.Seka sa lutkama ,a ja sa laptopom.Mama se tada zahvali Bogu što se nismo poubijale i što postoje lutke i laptopi kao učinkovita sredstva protiv odgajanja.

Jučer smo imali božićnu priredbu za roditelje. Pokazali smo kakvi smo glumci, recitatori, plesači i pisači sastava. Dobili smo veeeeeliki pljesak i svi smo se zabavili.

Svi su bili oduševljeni. Božićno svjetlo smo unijeli u naše obitelji.

Nadamo se da je božićno svjetlo osvjetlilo i Vaša srca, stoga svima sretan, miran i blagoslovljen Božić žele učenici 4. razreda iz Gornje Vrbe.

Tko kaže da matematika ne može biti zanimljiva? Da bi smo lakše zapamtili gradivo o kutovima, odlučili smo o njima napisati pjesmicu. Tako su nastale reperske pjesme,  a ujedno smo se i malo razgibali (nekoliko muha jednim udarcem)

RAP O KUTOVIMA

Pravi kut ide ovako:

 Svima je to nacrtati lako.

Šiljasti kut ima špic,

Jer želi čuti nekakav vic.

Na ispruženom kutu

Stoje mnoge točke,

Kao što u Slavoniji

Rastu mnoge voćke.

Tupi kut

Svi nacrtati znaju.

I TU GEOMETRIJA

Moja zaboravljivost

    Moja mama često kaže da ako je Zvonimir Balog mogao napisati „Nevidljivu Ivu",  može i ona „Zaboravljivu Miu".

    Naime, ne znam kojim čudom, ali gotovo svaki puta kada mama kaže da nešto napravim, ja to jednostavno zaboravim. Ona govori, govori i govori, a ja uporno zaboravljam, zaboravljam i zaboravljam.

    Mama me za to odvela i liječniku. Propisao mi je papir i olovku, pa da lijepo zapišem sve svoje obveze. Pomoglo je samo djelomično. Sva sreća! Pamtim samo rođendane, dogovore za igranje, datume tuluma, termine omiljenih filmova, marke omiljenih parfema i druge djeci zanimljive stvari.

     Nadam se da se uskoro neće pronaći lijek za ovu strašnu bolest.